GARGAMELE VRATI SE, SVE TI JE OPROŠTENO!!!
Kao otac troje dece, imam priliku da zajedno sa mojim dečacima redovno gledam crtaće, hteo to ili ne. Često mi se dešava da prevrnem očima, ustanem i odem na terasu da ubijem vreme čitajući knjigu, slušajući muziku, jednostavno izgubim strpljenje da gledam crtaće sa decom.
Pitam sam sebe koji mi je đavo? Pa ja sam oduvek voleo crtaće, vrlo često i rado gledam Diznija. Da li postajem suviše ozbiljan? Da li polako postajem pravi ozbiljni (dosadni) roditelj koji nema razumevanja za stvari koje gledaju/slušaju njegova deca.
MA JOK!
Isti sam ja, možda sa malo kraćim živcima, ali ja i dalje obožavam crtaće, samo ne ove koje gledaju moja deca. Ima neki junak, zove se YU-GI-OH, on je dečak i bori se protiv nekih zlih ljudi tako što bacaju neke magične karte. Te karte imaju viteza smrti, groblje karata, dvoglavog monstruma koji uzima duše.... SAČUVAJ ME BOŽE.
Drugi POKEMON, ima tu neki klinac, koji se zove EŠ KEČAM, e on se bori protiv tima raketa tako što upravljaju nekim čudovištima koja bacaju strujne udare, vodene topove i razne druge zavrzlame ka neprijateljima.
Pa onda DIGIMONI, pa ovi, pa oni, sve neki monstrumi i čudovišta. Svi se bore, vrca krv na sve strane, svi imaju neke moći i svuda je cilj ubiti neprijatelja.
Ne kažem ja deci ništa, ali onako za sebe, prokomentarišem kako je u moje vreme bilo bolje. Stvarno je bilo bolje, najgori negativci su bili Gargamel i njegov zli mačak Azrael ili Ćiril Stipsa, neki potpuno benigni likovi koji su smišljali sitne smicalice ne bi li nekako naudili dobrim Štrumfovima, Snorkijevcima ili kome već.
Jako puno agresije, monstruma i oružja i moći koji u deci ne vidim šta bi moglo da stvori osim izopačenog pogleda na svet. Crtani filmovi koje gledamo moja žena i ja su obavezno dosadni našoj deci, a zašto? Pa niko nikoga ne ubija, nema specijalnih moći, velikih eksplozija i sličnih sranja. Čak kad se setim mučenog Hi-Men-a koji je bio vrhunac surovosti u moje vreme i koji se borio protiv Skeletora, čak i on je uvek imao na kraju crtaća poučnu poruku koju izgovara.
Kako se boriti protiv ovakvih stvari? Ja jedino što mogu da smislim, za sada, je izlazak napolje. Čim se vratimo sa posla, ručamo i odmah bežimo napolje. Vozimo bicikle, idemo na igralište i baš nam je lepo. Kada dođe zima moraću da smislim druge interesantne stvari koje bi mogle da im odvlače pažnju, ali opet svi ovi junaci koje oni prate imaju i svoje karte, sličice i figurice i sva deca u školi to skupljaju. Naravno ne možeš od svoje dece praviti odpadnike od društva jer je opšte poznato da deca u toj ranoj dobi znaju da budu jako surova prema onima koji su drugačiji.
Ne podržavam ideju da deca treba da budu kao ovce i da prate zadate imidže, ali isto tako ne želim da ih previše izdvajam jer će postati drugačiji, nestandardni i samim tim društvu nepoželjni. Treba biti pametan, pa dozirati količinu serviranog đubreta, a to nije lako.
Eh moj Gargamele, vrati se sve ti je oprošteno!!!!